Početna:
Dobrodošli u našu odgajivačnicu labrador retrivera ...
Posetiocima našeg sajta preporučujemo da se prvo upoznaju sa rasom labrador retriver, a drugim odgajivačima koji posete ovaj sajt takođe preporučujemo da pročitaju ovaj teks o labradoru jer možga saznaju nešto što do sada nisu imali priliku da saznaju.
U ovom tekstu rasa labrador retriver biće predstavljena u celosti.
Prema zvaničnim podacima, labrador je najpopularnija rasa pasa na svetu i daleko najpopularnija u Sjedinjenim Američkim Državama i Velikoj Britanij. Takođe su rasa koja se najviše koristi kao "pas asistent", tj. pratilac slepih, gluvih i drugih osoba kojima je potrebna asistencija.
Policija u celom svetu u svrhu otkrivanja narkotika i opasnih sredstava pretežno koristi labradore. Oni su izuzetno predusretljivi, nežni, inteligentni, živahni i dobronamerni psi. Labradori se uopšteno smatraju jako dobrim pratiocima ljudi svih doba, a naročito su poznati po strpljenju i toleranciji prema deci, što ih u isto vreme čini idealnim psima za pratnju i razonodu, kao i odličnim radnim psima.
Po popularnosti, labradora najviše ima u SAD, Velikoj Britaniji, Francuskoj, Švedskoj i Finskoj, pri čemu su Švedska i Finska države sa najvećim brojem labradora po glavi stanovnika na svetu.
IZGLED LABRADORA
Labradori su relativno veliki psi. Mužjaci su obično teški 30-36, a ženke 25-32 kilograma. U svetu su trenutno dominantne dve uzgojne linije: engleska i američka, koje se u pojedinim elementima razlikuju. Engleska uzgojna linija smatra se više ,,izložbenom", dok se američka linija smatra više ,,radnom". Obe uzgojne linije su istovremeno prisutne i u Engleskoj i u SAD.
Generalno govoreći, labradori ,,engleske" linije su srednjeg rasta, niže i grublje građe, punijeg lica i nežnijeg temperamenta, dok su labradori ,,američke" linije viši i lakše konstitucije. Ovu podelu treba shvatiti krajnje neformalno, jer ona nije definisana nijednim aktom američkog ili bilo kog drugog Kennel Klub-a. Postoje i labradori ,,australijskog" uzgoja, koji su dominantni u Aziji.
Dlaka labradora je kratka i ravna, a rep je širok i veoma snažan. Labradori su čuveni kao odlični plivači, a u tome im pomaže rep koji liči na rep vidre i šape sa kožicama između prstiju, koja čine svojevrsna ,,peraja".
BOJA DLAKE
Postoje tri ravnopravne i priznate boje labradora. To su crna, žuta (sve od kremkaste, pa do lisičje crvene boje) i čokoladna (srednje braon do tamno braon). Ne postoji srebrni i zlatni labrador, već su to varijacije pomenutih boja. Obično pominjanjem termina ,,zlatni labrador", ljudi misle na zlatnog retrivera ili mešanca zlatnog retrivera i labradora.
Genetika prenošenja boja labradora je jako interesantna, moguće je da se u istom leglu rode štenci sve tri dozvoljene boje. Takođe, ukoliko su roditelji legla iste boje(na primer žute), moguće je da svi stenci u leglu budu druge boje(na primer crni). Svaki labrador bilo koje boje može da nosi recesivne gene bilo koje druge dve boje.
Postoji i varijacija koja se zove ,,Dadil", a to su uglavnom žuti labradori koji nemaju pigmentaciju nosa, kao ni kože oko očiju. Varijacija ,,Dadil" je veoma retka, a takvi primerci se diskvalifikuju i isključuju iz uzgoja. Takođe, odgajivači vode računa o recesivnim genima pasa koje koriste u uzgoju, kako bi izbegli probleme u pigmentaciji kod svojih potomaka.
TEMPERAMENT LABRADORA
Labradori su uravnoteženi, prijateljski raspoloženi i svestrani psi, koji se lako prilagođavaju raznim zahtevima, a takođe su izuzetni kućni ljubimci.
Uglavnom, nisu teritorijlno ograničeni, nesigurni, agresivni, hiper senzitivni, destruktivni, a kao što im i samo ime govori, izuzetni su retriveri, tj. aporteri. U skladu sa tim, jako vole da u ustima nose stvari, a ponekad i šake i ruke i pri tome su veoma pažljivi i nežni.
Labrador je u stanju da u ustima nosi jaje, a da ga ne polomi. To je rezultat uzgoja labradora kojima je jedan od glavnih zadataka donošenje ulovljenih divljih pataka i gusaka iz vode. Dlaka labradora je u izvesnoj meri otporna na vodu, tako da su oni idealni saradnici u lovu na vodi.
Labradori imaju reputaciju izuzetno blagih pasa, idealnih za porodicu.
Takođe, izvanredno se slažu sa decom i drugim životinjama svih uzrasta. Međutim, psi pojedinih uzgojnih linija uzgajani za lov mogu biti veoma brzi, snažni i oštriji. Takvi psi moraju da prođu određenu socijalizaciju, kako bi bili potpuno upravljivi kada odrastu. Ženke mogu biti nešto nezavisnije i svojeglavije od mužjaka.
Labrador odrasta sa oko tri godine. Do tada ispoljavaju veoma veliku šteneću energiju, što neki pogrešno etiketiraju kao hiper aktivnost. Zbog njihovog entuzijazma, treba ih naučiti da idu na povodcu dok ne odrastu. Oni uživaju u beskonačnom donošenju loptice ili neke druge igračke i veoma cene aktivnosi kao što su frizbi i agiliti. Vole hranu i zabavu, lako uče i otvoreni su za nove izazove. Žude za ljudskom pažnjom, kontaktom i zajedničkim aktivnostima kojih im nikada nije dosta. Skoro svaki labrador uživa u igrama na vodi i plivanju.
Labradori nisu skloni preteranom lajanju i čuvanju teritorije, iako ponekad laju na buku koja dolazi iz nepoznatih izvora. S obzirom da ih zaštita teritorije mnogo ne interesuje, labradori uglavnom nisu dobri psi čuvari.
ISTORIJAT RASE
Preteče labradora potiču sa ostrva Njufaundlend, koje danas pripada provinciji Njufaundlend i Labrador u Kanadi. Tokom vremena, ova rada je nastala od Vodenih pasa Svetog Jovana, rase koja je preteča i labradorima i njufaundlendima (bliskim rođacima labrador retrivera). Vodeni Psi Svetog Jovana su vremenom ukrštani sa psima koje su donosili došljaci iz Evrope, kao što su Psi Svetog Huberta iz Francuske, lovačkinm vodenim psima iz Portugalije i raznim ptičarima iz Evrope. Vremenom su od Vodenog Psa Svetog Jovana nastale dve rase-njuvaundlend koji je veliki pas nežne naravi, verovatno nastao ukrštanjem sa mastifima koje su donosile generacije portugalskih ribara koji su lovili ribu iz čamaca i manji kratkodlaki labrador retriver, koji je korišćen za donošenje i vuču ribarskih mreža iz vode. Beline karakteristične za vodenog psa Svetog Jovana na grudima , šapama, njušci i bradi često se pojavljuju na melezima labradora, a ponekad i kod čistokrvnih labradora kao nekoliko belih dlaka ili mala bela tačka.
Oblast Sv. Jovan na ostrvu Njufaulendlend je uglavnom bila naseljena Englezima i Ircima koji su se bavili ribarstvom i koristili Vodene Pse Svetog Jovana da vade ribarske mreže iz vode, tako što je pas hvatao plutajuće elemente i sa nkima u ustima plivao do obale. Određeni broj ovih pasa je donet u pokrajinu Poole u Englesku, početkom 19. veka i postali su veoma cenjeni zbog svojih radnih sposobnosti. S tim u vezi, formiralo se nekoliko odgajivačnica ovih pasa. Prvi i drugi Erl od Malmesburi-ja, koji je gajio ove pse za lov na patke, peti i šseti vojvoda od Bukoa, kao i najmlađi sin Lorda Montragu-Daglas- Skota bili su prvi odgajivači labrador retrivera u Engleskoj. Psi Avon(Buklo Avon) i Ned, koga je obezbedio Malmesburi za uzgojni program Vojvode Buklo-a 1880. godine, bili su preteče modernih labradora.
Postoje dva istorijska opisa rase koja potiču iz perioda oko 1820. godine. Rasu su na ostrvu Njufaunlendled primetili V. Kormak i pukovnik Hoker, nezavisno jedan od drugog. Obojica su se divili sposobnostima ove rase u donošenju plena i izvršavanju drugih zadataka.
NAZIV RASE
Ovu rasu su u davna vremena zvali Vodeni Pas Svetog Jovana(rasa od koje i potiču labradori) ili mali Njufaundlend. Veruje se da su naziv labrador prvi put upotrebili španski ili portugalski doseljenici, jer ,,lavadores" na portugalskom znači radnik u polju. U Portugalu postoje psi čuvari stada koji neverovatno podsećaju na labradore. Od 1870. godine, naziv labrador retriver je postao uobičajen u Engleskoj.S'poštovanjem Aronalex…